HIPOGLIKEMIJA
Hipoglikemija je stanje u kom je nivo šećera (glukoze) u krvi nenormalno nizak.
Normalno tijelo održava nivo šećera u krvi unutar prilično uskog raspona (oko 3,43-6,1 mmol/L krvi).
U šećernoj bolesti nivo šećera u krvi postaje previsok, u hipoglikemiji nivo šećera u krvi postaje prenizak. Niski šećer u krvi uzrokuje loše funkcioniranje većine organskih sistema u tijelu. Mozak je naročito osjetljiv na niske nivoe šećera u krvi, jer je glukoza mozgu najveći izvor energije. Mozak odgovara na niske nivoa šećera u krvi te preko nervnog sistema potiče nadbubrežne žlijezde da luče adrenalin. To potiče jetru da oslobodi šećer i tako podesi nivo u krvi. Ako nivo padne prenisko, to može oštetiti moždanu funkciju.
Uzroci hipoglikemije
Nekoliko je različitih uzroka za nastanak hipoglikemije:
• prekomjerno lučenje inzulina iz gušterače,
• previsoka doza inzulina ili drugog lijeka koju je dijabetičar uzeo za sniženje nivoa šećera u krvi,
• nenormalnost hipofize ili nadbubrežnih žlijezda, ili
• nenormalnost u pohrani ugljikohidrata, ili
• proizvodnji glukoze u jetri.
Općenito, hipoglikemija se može podijeliti na onu izazvanu lijekovima i na onu koja nije izazvana uzimanjem lijekova. Većinom se hipoglikemija javlja u dijabetičara i izazvana je lijekovima. Hipoglikemiju koja nije izazvana uzimanjem lijek može se dalje podijeliti na hipoglikemiju nastalu gladovanjem, u kojoj se hipoglikemija javlja nakon gladovanja, te na reaktivnu hipoglikemiju, u kojoj se hipoglikemija pojavljuje kao reakcija na jedenje, obično ugljikohidrata (šećera).
Najčešće je hipoglikemija u dijabetičara posljedica uzimanja inzulina ili drugih lijekova (sulfonilureja) za snižavanje nivoa šećera u krvi. Ako je doza previsoka za količinu pojedene hrane, lijek može previše sniziti nivo šećera u krvi. Ljudi sa dugotrajnom teškom šećernom bolesti su posebno skloni teškoj hipoglikemiji. To se događa zbog toga što otočići stanica gušterače ne proizvode normalno glukagon, a nadbubrežne žlijezde ne proizvode normalno adrenalin, glavni direktni mehanizmi kojima tijelo sprječava nastanak niskog nivoa šećera u krvi. Mnogi drugi lijekovi, osim lijekova za šećernu bolest, a najupadljivije Pentamidin koji se koristi za liječenje jednog oblika upale pluća povezane sa AIDS-om, mogu također izazvati hipoglikemiju.
Hipoglikemija se katkada uočava kod ljudi sa psihološkim smetnjama koji potajno uzimaju inzulin ili hipoglikemičke lijekove. Ljudi koji to vjerovatno čine su oni koji imaju pristup lijekovima kao što su zdravstveni radnici ili rođaci bolesnika sa šećernom bolešću.
Uzimanje alkohola, obično u ljudi koji mnogo piju a ne jedu duže vrijeme (što iscrpi ugljikohidrate pohranjene u jetri), može dovesti do teške hipoglikemije i posljedičnog stupora. Stupor izazvan hipoglikemijom može se čak pojaviti u osobe čiji je nivo alkohola u krvi ispod onog koji se pravno dopušta za upravljanje vozilom. Policija i osoblje hitne pomoći možda ne shvaćaju da je stuporozna osoba čiji dah zaudara po alkoholu u hipoglikemiji, a ne samo pijana.
Dugotrajnije jako opterećenje rijetko uzrokuje hipoglikemiju u inače zdravih ljudi. Produljeno gladovanje uzrokuje hipoglikemiju samo ako osoba ima neku drugu bolest, naročito bolest hipofize ili nadbubrežne žlijezde ili ako pije velike količine alkohola. Rezerve ugljikohidrata u jetri mogu pasti tako nisko da tijelo ne može održati zadovoljavajući nivo šećera u krvi. U nekih ljudi sa nenormalnosti jetre, samo nekoliko sati gladovanja može dovesti do hipoglikemije. Dojenčad i djeca sa nekom nenormalnošću u bilo kom sistemu jetrenih enzima koji metaboliziraju šećere mogu između obroka razviti hipoglikemiju.
Neki ljudi koji su bili podvrgnuti izvjesnim operacijama na želucu razviju hipoglikemiju između obroka (alimentarna hipoglikemija, vrsta reaktivne hipoglikemije). Hipoglikemija se javlja jer se šećeri vrlo brzo apsorbiraju, te potiču prekomjernu proizvodnju inzulina. Visok nivo inzulina uzrokuje brzi pad nivoa šećera u krvi. Rijetko se alimentarna hipoglikemija pojavi u ljudi koji nisu bili podvrgnuti hirurškom zahvatu, u kojih se to stanje naziva idiopatska alimentarna hipoglikemija.
U prošlosti su doktori bili skloni postaviti dijagnozu reaktivne hipoglikemije ljudima koji su imali simptome slične onima kod hipoglikemije 2-4 sata nakon jela, ili su hipoglikemijom proglašavali stanje sa nejasnim simptomima (uglavnom umorom). Međutim, mjerenje nivoa šećera u krvi tokom pojave tih simptoma ne ukazuje na pravu hipoglikemiju. Pokušalo se simulirati reaktivnu hipoglikemiju pomoć testa podnošenja šećera uzetog na usta (oralni test tolerancije glukoze, OGTT), ali taj test ne odražava tačno što se događa nakon normalnog obroka.
Tip reaktivne hipoglikemije koja se javlja u dojenčadi i djece uzrokuju vrste hrane koje sadržavaju šećere fruktozu i galaktozu ili amino kiselinu leucin. Fruktoza i galaktoza sprječavaju otpuštanje glukoze iz jetre, leucin potiče prekomjerno stvaranje inzulina iz gušterače. U oba slučaja rezultat je nizak nivo šećera u krvi neko vrijeme nakon jedenja hrane koja sadrži te hranjive tvari. U odraslih, uzimanje alkohola zajedno sa šećerom, npr. kao džin i tonik, može ubrzati reaktivnu hipoglikemiju.
Prekomjerna proizvodnja inzulina također može izazvati hipoglikemiju. Prekomjerna proizvodnja može nastati iz tumora stanica gušterače koje proizvode inzulin (inzulinom) ili, rijetko, radi općeg bujanja tih stanica. Ponekad hipoglikemiju uzrokuje tumor izvan gušterače jer proizvodi hormon nalik inzulinu.
Rijedak uzrok hipoglikemije je jedna autoimuna bolest u kojoj tijelo proizvodi antitijela na inzulin. Nivo inzulina u krvi nenormalno se mijenja jer gušterača proizvodi velike količine inzulina da svlada antitijela. Takvo se stanje može pojaviti u ljudi sa ili bez šećerne bolesti.
Hipoglikemija može također nastati i zbog zatajenja bubrega ili srca, raka, loše prehrane, nenormalne funkcije hipofize ili nadbubrežne žlijezde, šoka i teške infekcije. Proširena bolest jetre, npr. uslijed virusnog hepatitisa, ciroze ili raka, također može dovesti do hipoglikemije.
Simptomi hipoglikemije
• Iznenadna jaka glad
• Glavobolja
• Iznenadna tjeskoba
• Drhtanje (tresavica)
• Znojenje
• Zbunjenost
• Nesvijest, koma
Tijelo najprije odgovara na pad nivoa šećera u krvi otpuštanjem adrenalina iz nadbubrežnih žlijezda i nekih nervnih završetaka. Adrenalin potiče oslobađanje šećera iz tjelesnih skladišta, ali uzrokuje i simptome slične onima napada tjeskobe kao što su npr. znojenje, nervoza, drhtanje, slabost, lupanje srca, i katkada glad.
Teža hipoglikemija smanjuje opskrbu mozga glukozom uzrokujući vrtoglavicu, zbunjenost, umor, slabost, glavobolje, neprilično ponašanje koje se može pogrešno shvatiti pijanstvom, nemogućnost koncentriranja, nenormalnosti vida, napade nalik epileptičnima i komu. Produljena hipoglikemija može trajno oštetiti mozak. Simptomi tjeskobe i oštećenja funkcije mozga mogu početi polako ili naglo, napredujući u nekoliko minuta od blage nelagode do jake zbunjenosti i panike. Najčešće su pogođeni ljudi koji zbog šećerne bolesti uzimaju inzulin ili oralne hipoglikemike (lijekovi za snižavanje nivoa šećera u krvi u obliku tableta).
Kod bolesnika sa tumorom gušterače koji proizvodi inzulin simptomi se obično javljaju rano ujutro nakon noćnog gladovanja, naročito ako su skladišta krvnog šećera još više iscrpljena fizičkom aktivnošću prije doručka. U početku ljudi sa tumorom obično imaju samo povremene epizode hipoglikemije, ali tokom nekoliko mjeseci ili godina, epizode postaju sve češće i teže.
Dijagnoza hipoglikemije
Kada osoba bez dijabetesa ili inače zdrava osoba postane tjeskobna, počne se ponašati poput pijanca ili razvije druge prije opisane simptome karakteristične za oštećenje moždane funkcije, doktori treba da izmjere šećer u krvi a zatim nivo inzulina. Simptomi hipoglikemije rijetko se razviju sve dok nivo krvnog šećera ne padne ispod 5,0 mmol/L krvi, premda se ponekad simptomi pojave i pri malo višim nivoma, a neki ne razviju simptome sve dok nivo šećera u njihovoj krvi ne postane puno niži. Nizak nivo šećera u krvi uz simptome hipoglikemije potvrđuje dijagnozu. Ako simptomi nestaju čim se nivo šećer u krvi počne povećavati unutar nekoliko minuta od uzimanja šećera, dijagnoza je utemeljena.
Doktor ispituje šećer u krvi pacijenta u liječničkoj ordinaciji. Šećer u krvi se može mjeriti kod kuće iz kapljice krvi koju se dobije ubodom u prst u vrijeme pojave simptoma i uređajem za nadziranje nivoa šećera u krvi, ali nadziranje šećera u krvi kod kuće preporučuje se samo dijabetičarima. Test podnošljivosti glukoze uzete na usta (test opterećenja glukozom, OGTT), koji se obično koristi za dijagnosticiranje šećerne bolesti, rijetko se upotrebljava za dijagnosticiranje hipoglikemije, jer rezultati često zavaravaju.
Doktor može gotovo uvijek naći uzrok hipoglikemije. Kako bi ustanovio uzrok hipoglikemije doktor mora uzeti bolesnikovu anamnezu, mora obaviti fizikalni pregled i jednostavne laboratorijske pretrage. Međutim, manji broj ljudi može biti potrebno smjestiti u bolnicu zbog daljnjih pretraga. Ako doktor sumnja na autoimunu hipoglikemiju treba ustanoviti sadrži li krv antitijela na inzulin.
Mjerenje nivoa inzulina u krvi za vrijeme uzdržavanja od jela (katkada do 72 sata) može biti potrebno da se odredi ima li pacijent neki tumor koji luči inzulin. U idealnom slučaju tumor se pronalazi prije operacije. Međutim, premda se neki tumori gušterače koji luče inzulin otkriju CT-om, MRI ili UZ pregledom, tumori su obično tako mali da ih se ne može prikazati tim tehnikama. Često je za otkrivanje tumora koji luči inzulin potrebna operacija pretraživanja (eksploracija).
Liječenje hipoglikemije
Simptomi hipoglikemije se povlače unutar nekoliko minuta nakon uzimanja šećera u bilo kojem obliku, npr. u obliku bombona ili tableta glukoze ili voćnog soka, vode sa nekoliko kašićica šećera ili čaše mlijeka (sadrži laktozu, vrstu šećera). Ljudi sa epizodama hipoglikemije koje se ponavljaju, naročito dijabetičari, radije nose tablete glukoze, jer tablete djeluju odmah i osiguravaju stalnu količinu šećera. I dijabetičarima i nedijabetičarima sa hipoglikemijom koristi uzimanje šećera poslije obroka koji sadrži ugljikohidrate koji duže traju (npr. kruh ili krekeri). Kada je hipoglikemija teška ili produžena, a uzimanje šećera na usta nije moguće, doktori daju glukozu intravenski da spriječe teško oštećenje mozga.
Ljudi za koje se zna da imaju teške epizode hipoglikemije, za hitne situacije pri ruci mogu imati glukagon. Glukagon je bjelančevinski hormon koji luče otočići stanica gušterače, a koji potiče jetru da stvara velike količine glukoze iz svojih ugljikohidratnih skladišta. Daje se u injekciji i općenito uspostavlja krvni šećer unutar 5-15 minuta.
Tumore koji luče inzulin treba ukloniti hirurškim putem. Međutim, kako su oni vrlo mali i teško ih je pronaći, operaciju treba obaviti iskusan specijalist. Prije operacije bolesniku može biti potreban lijek kao što je diazoksid da se potisne (inhibira) lučenje inzulina iz tumora. Katkada postoji više tumora, pa ako hirurg ne nađe sve, može biti potrebna druga operacija.
Nedijabetičari koji su skloni hipoglikemiji mogu izbjeći epizode čestim jedenjem malih obroka, a ne uobičajena tri obroka dnevno. Ljudi skloni hipoglikemiji morali bi nositi karticu za prepoznavanje ili narukvicu kako bi osoblje hitne medicinske pomoći znalo o kakvoj je bolesti riječ.
Normalno tijelo održava nivo šećera u krvi unutar prilično uskog raspona (oko 3,43-6,1 mmol/L krvi).
U šećernoj bolesti nivo šećera u krvi postaje previsok, u hipoglikemiji nivo šećera u krvi postaje prenizak. Niski šećer u krvi uzrokuje loše funkcioniranje većine organskih sistema u tijelu. Mozak je naročito osjetljiv na niske nivoe šećera u krvi, jer je glukoza mozgu najveći izvor energije. Mozak odgovara na niske nivoa šećera u krvi te preko nervnog sistema potiče nadbubrežne žlijezde da luče adrenalin. To potiče jetru da oslobodi šećer i tako podesi nivo u krvi. Ako nivo padne prenisko, to može oštetiti moždanu funkciju.
Uzroci hipoglikemije
Nekoliko je različitih uzroka za nastanak hipoglikemije:
• prekomjerno lučenje inzulina iz gušterače,
• previsoka doza inzulina ili drugog lijeka koju je dijabetičar uzeo za sniženje nivoa šećera u krvi,
• nenormalnost hipofize ili nadbubrežnih žlijezda, ili
• nenormalnost u pohrani ugljikohidrata, ili
• proizvodnji glukoze u jetri.
Općenito, hipoglikemija se može podijeliti na onu izazvanu lijekovima i na onu koja nije izazvana uzimanjem lijekova. Većinom se hipoglikemija javlja u dijabetičara i izazvana je lijekovima. Hipoglikemiju koja nije izazvana uzimanjem lijek može se dalje podijeliti na hipoglikemiju nastalu gladovanjem, u kojoj se hipoglikemija javlja nakon gladovanja, te na reaktivnu hipoglikemiju, u kojoj se hipoglikemija pojavljuje kao reakcija na jedenje, obično ugljikohidrata (šećera).
Najčešće je hipoglikemija u dijabetičara posljedica uzimanja inzulina ili drugih lijekova (sulfonilureja) za snižavanje nivoa šećera u krvi. Ako je doza previsoka za količinu pojedene hrane, lijek može previše sniziti nivo šećera u krvi. Ljudi sa dugotrajnom teškom šećernom bolesti su posebno skloni teškoj hipoglikemiji. To se događa zbog toga što otočići stanica gušterače ne proizvode normalno glukagon, a nadbubrežne žlijezde ne proizvode normalno adrenalin, glavni direktni mehanizmi kojima tijelo sprječava nastanak niskog nivoa šećera u krvi. Mnogi drugi lijekovi, osim lijekova za šećernu bolest, a najupadljivije Pentamidin koji se koristi za liječenje jednog oblika upale pluća povezane sa AIDS-om, mogu također izazvati hipoglikemiju.
Hipoglikemija se katkada uočava kod ljudi sa psihološkim smetnjama koji potajno uzimaju inzulin ili hipoglikemičke lijekove. Ljudi koji to vjerovatno čine su oni koji imaju pristup lijekovima kao što su zdravstveni radnici ili rođaci bolesnika sa šećernom bolešću.
Uzimanje alkohola, obično u ljudi koji mnogo piju a ne jedu duže vrijeme (što iscrpi ugljikohidrate pohranjene u jetri), može dovesti do teške hipoglikemije i posljedičnog stupora. Stupor izazvan hipoglikemijom može se čak pojaviti u osobe čiji je nivo alkohola u krvi ispod onog koji se pravno dopušta za upravljanje vozilom. Policija i osoblje hitne pomoći možda ne shvaćaju da je stuporozna osoba čiji dah zaudara po alkoholu u hipoglikemiji, a ne samo pijana.
Dugotrajnije jako opterećenje rijetko uzrokuje hipoglikemiju u inače zdravih ljudi. Produljeno gladovanje uzrokuje hipoglikemiju samo ako osoba ima neku drugu bolest, naročito bolest hipofize ili nadbubrežne žlijezde ili ako pije velike količine alkohola. Rezerve ugljikohidrata u jetri mogu pasti tako nisko da tijelo ne može održati zadovoljavajući nivo šećera u krvi. U nekih ljudi sa nenormalnosti jetre, samo nekoliko sati gladovanja može dovesti do hipoglikemije. Dojenčad i djeca sa nekom nenormalnošću u bilo kom sistemu jetrenih enzima koji metaboliziraju šećere mogu između obroka razviti hipoglikemiju.
Neki ljudi koji su bili podvrgnuti izvjesnim operacijama na želucu razviju hipoglikemiju između obroka (alimentarna hipoglikemija, vrsta reaktivne hipoglikemije). Hipoglikemija se javlja jer se šećeri vrlo brzo apsorbiraju, te potiču prekomjernu proizvodnju inzulina. Visok nivo inzulina uzrokuje brzi pad nivoa šećera u krvi. Rijetko se alimentarna hipoglikemija pojavi u ljudi koji nisu bili podvrgnuti hirurškom zahvatu, u kojih se to stanje naziva idiopatska alimentarna hipoglikemija.
U prošlosti su doktori bili skloni postaviti dijagnozu reaktivne hipoglikemije ljudima koji su imali simptome slične onima kod hipoglikemije 2-4 sata nakon jela, ili su hipoglikemijom proglašavali stanje sa nejasnim simptomima (uglavnom umorom). Međutim, mjerenje nivoa šećera u krvi tokom pojave tih simptoma ne ukazuje na pravu hipoglikemiju. Pokušalo se simulirati reaktivnu hipoglikemiju pomoć testa podnošenja šećera uzetog na usta (oralni test tolerancije glukoze, OGTT), ali taj test ne odražava tačno što se događa nakon normalnog obroka.
Tip reaktivne hipoglikemije koja se javlja u dojenčadi i djece uzrokuju vrste hrane koje sadržavaju šećere fruktozu i galaktozu ili amino kiselinu leucin. Fruktoza i galaktoza sprječavaju otpuštanje glukoze iz jetre, leucin potiče prekomjerno stvaranje inzulina iz gušterače. U oba slučaja rezultat je nizak nivo šećera u krvi neko vrijeme nakon jedenja hrane koja sadrži te hranjive tvari. U odraslih, uzimanje alkohola zajedno sa šećerom, npr. kao džin i tonik, može ubrzati reaktivnu hipoglikemiju.
Prekomjerna proizvodnja inzulina također može izazvati hipoglikemiju. Prekomjerna proizvodnja može nastati iz tumora stanica gušterače koje proizvode inzulin (inzulinom) ili, rijetko, radi općeg bujanja tih stanica. Ponekad hipoglikemiju uzrokuje tumor izvan gušterače jer proizvodi hormon nalik inzulinu.
Rijedak uzrok hipoglikemije je jedna autoimuna bolest u kojoj tijelo proizvodi antitijela na inzulin. Nivo inzulina u krvi nenormalno se mijenja jer gušterača proizvodi velike količine inzulina da svlada antitijela. Takvo se stanje može pojaviti u ljudi sa ili bez šećerne bolesti.
Hipoglikemija može također nastati i zbog zatajenja bubrega ili srca, raka, loše prehrane, nenormalne funkcije hipofize ili nadbubrežne žlijezde, šoka i teške infekcije. Proširena bolest jetre, npr. uslijed virusnog hepatitisa, ciroze ili raka, također može dovesti do hipoglikemije.
Simptomi hipoglikemije
• Iznenadna jaka glad
• Glavobolja
• Iznenadna tjeskoba
• Drhtanje (tresavica)
• Znojenje
• Zbunjenost
• Nesvijest, koma
Tijelo najprije odgovara na pad nivoa šećera u krvi otpuštanjem adrenalina iz nadbubrežnih žlijezda i nekih nervnih završetaka. Adrenalin potiče oslobađanje šećera iz tjelesnih skladišta, ali uzrokuje i simptome slične onima napada tjeskobe kao što su npr. znojenje, nervoza, drhtanje, slabost, lupanje srca, i katkada glad.
Teža hipoglikemija smanjuje opskrbu mozga glukozom uzrokujući vrtoglavicu, zbunjenost, umor, slabost, glavobolje, neprilično ponašanje koje se može pogrešno shvatiti pijanstvom, nemogućnost koncentriranja, nenormalnosti vida, napade nalik epileptičnima i komu. Produljena hipoglikemija može trajno oštetiti mozak. Simptomi tjeskobe i oštećenja funkcije mozga mogu početi polako ili naglo, napredujući u nekoliko minuta od blage nelagode do jake zbunjenosti i panike. Najčešće su pogođeni ljudi koji zbog šećerne bolesti uzimaju inzulin ili oralne hipoglikemike (lijekovi za snižavanje nivoa šećera u krvi u obliku tableta).
Kod bolesnika sa tumorom gušterače koji proizvodi inzulin simptomi se obično javljaju rano ujutro nakon noćnog gladovanja, naročito ako su skladišta krvnog šećera još više iscrpljena fizičkom aktivnošću prije doručka. U početku ljudi sa tumorom obično imaju samo povremene epizode hipoglikemije, ali tokom nekoliko mjeseci ili godina, epizode postaju sve češće i teže.
Dijagnoza hipoglikemije
Kada osoba bez dijabetesa ili inače zdrava osoba postane tjeskobna, počne se ponašati poput pijanca ili razvije druge prije opisane simptome karakteristične za oštećenje moždane funkcije, doktori treba da izmjere šećer u krvi a zatim nivo inzulina. Simptomi hipoglikemije rijetko se razviju sve dok nivo krvnog šećera ne padne ispod 5,0 mmol/L krvi, premda se ponekad simptomi pojave i pri malo višim nivoma, a neki ne razviju simptome sve dok nivo šećera u njihovoj krvi ne postane puno niži. Nizak nivo šećera u krvi uz simptome hipoglikemije potvrđuje dijagnozu. Ako simptomi nestaju čim se nivo šećer u krvi počne povećavati unutar nekoliko minuta od uzimanja šećera, dijagnoza je utemeljena.
Doktor ispituje šećer u krvi pacijenta u liječničkoj ordinaciji. Šećer u krvi se može mjeriti kod kuće iz kapljice krvi koju se dobije ubodom u prst u vrijeme pojave simptoma i uređajem za nadziranje nivoa šećera u krvi, ali nadziranje šećera u krvi kod kuće preporučuje se samo dijabetičarima. Test podnošljivosti glukoze uzete na usta (test opterećenja glukozom, OGTT), koji se obično koristi za dijagnosticiranje šećerne bolesti, rijetko se upotrebljava za dijagnosticiranje hipoglikemije, jer rezultati često zavaravaju.
Doktor može gotovo uvijek naći uzrok hipoglikemije. Kako bi ustanovio uzrok hipoglikemije doktor mora uzeti bolesnikovu anamnezu, mora obaviti fizikalni pregled i jednostavne laboratorijske pretrage. Međutim, manji broj ljudi može biti potrebno smjestiti u bolnicu zbog daljnjih pretraga. Ako doktor sumnja na autoimunu hipoglikemiju treba ustanoviti sadrži li krv antitijela na inzulin.
Mjerenje nivoa inzulina u krvi za vrijeme uzdržavanja od jela (katkada do 72 sata) može biti potrebno da se odredi ima li pacijent neki tumor koji luči inzulin. U idealnom slučaju tumor se pronalazi prije operacije. Međutim, premda se neki tumori gušterače koji luče inzulin otkriju CT-om, MRI ili UZ pregledom, tumori su obično tako mali da ih se ne može prikazati tim tehnikama. Često je za otkrivanje tumora koji luči inzulin potrebna operacija pretraživanja (eksploracija).
Liječenje hipoglikemije
Simptomi hipoglikemije se povlače unutar nekoliko minuta nakon uzimanja šećera u bilo kojem obliku, npr. u obliku bombona ili tableta glukoze ili voćnog soka, vode sa nekoliko kašićica šećera ili čaše mlijeka (sadrži laktozu, vrstu šećera). Ljudi sa epizodama hipoglikemije koje se ponavljaju, naročito dijabetičari, radije nose tablete glukoze, jer tablete djeluju odmah i osiguravaju stalnu količinu šećera. I dijabetičarima i nedijabetičarima sa hipoglikemijom koristi uzimanje šećera poslije obroka koji sadrži ugljikohidrate koji duže traju (npr. kruh ili krekeri). Kada je hipoglikemija teška ili produžena, a uzimanje šećera na usta nije moguće, doktori daju glukozu intravenski da spriječe teško oštećenje mozga.
Ljudi za koje se zna da imaju teške epizode hipoglikemije, za hitne situacije pri ruci mogu imati glukagon. Glukagon je bjelančevinski hormon koji luče otočići stanica gušterače, a koji potiče jetru da stvara velike količine glukoze iz svojih ugljikohidratnih skladišta. Daje se u injekciji i općenito uspostavlja krvni šećer unutar 5-15 minuta.
Tumore koji luče inzulin treba ukloniti hirurškim putem. Međutim, kako su oni vrlo mali i teško ih je pronaći, operaciju treba obaviti iskusan specijalist. Prije operacije bolesniku može biti potreban lijek kao što je diazoksid da se potisne (inhibira) lučenje inzulina iz tumora. Katkada postoji više tumora, pa ako hirurg ne nađe sve, može biti potrebna druga operacija.
Nedijabetičari koji su skloni hipoglikemiji mogu izbjeći epizode čestim jedenjem malih obroka, a ne uobičajena tri obroka dnevno. Ljudi skloni hipoglikemiji morali bi nositi karticu za prepoznavanje ili narukvicu kako bi osoblje hitne medicinske pomoći znalo o kakvoj je bolesti riječ.
Nema komentara:
Objavi komentar